Ul. Meše Selimovića br.21, 74 000 Doboj, Republika Srpska, BiH, tel:+387 53 226 966, gsm:+387 65 563 170, e mail: kd_doboj@teol.net
   
   
   


 

 

 

 
IN MEMORIAM...
 

SJEĆANJE NA JEDNOG VELIKANA I DOAJENA KINOLOGIJE

Pomenuti uopšte pojam kinologije u poslijeratnim godina (od 1995 godina na ovamo) sigurno nemožemo, a da ne pomenemo čika Nikolu Brkovića.

BRKOVIĆ (STEVE) NIKOLA rođen je 17.12.1926. godine u Banjoj Luci kao drugo dijete od ukupno deset braće i sestara. Djetinjstvo je proveo u Banjoj Luci, tj. na Banjalučkom polju gdje ga je zatekao početak rata. Bez oca ostaje 1942. godine, koga su okupatorske snage mučki ubile zbog pomaganja NOP-a. Ubrzo iza toga Nikola sa nepunih 17 godina kao skojevac priljučuje se NOP-u i ostaje u partizanima sve do kraja rata gdje učestvuje u završnim operacijama oslobođenja sve do Slovenije. Po završetku rata odlazi u Beograd na Banjicu radi doškolovavanja gdje završava višu upravnu školu. Za svo vrijeme školovanja morao je kao najstarija muška glava voditi računa o majci, braći i sestrama u Banjoj Luci. Po završetku školovanja 1947. godine odlazi u Prijedor gdje radi kao sekretar u tvornici keksa “Mira Cikota”. Iz Prijedora 1950. godine odlazi u tvornicu šibica Dolac na Lašvi takođe na mjesto sekretara.

 

U Docu na Lašvi se ženi 1953. godine, dobiva prvo dijete sina Dragana. Radi izuzetno dobrih rezultata koje je postigao na radnim mjestima na kojima je do tada radio 1954. godine prelazi raditi u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) u Zenici. Iz Zenice je 1956. godine premješten u SUP Kakanj. U Kaknju mu se 1956. godine rađa sin Zoran, te u Kaknju sa porodicom boravi do 1961. godine, kada se svi zajedno sele za Zavidoviće, gdje takođe nastavlja svoj radni angažman u SUP-u. Već uveliko su zapaženi njegovi uspjesi u radu tako da je svaki prelazak u drugi grad bio i dolazak na odgovornije radno mjesto. Sa porodicom se 1966. godine seli iz Zavidovića u Doboj, gdje biva raspoređen u Republički sekretarijat unutrašnjih poslova (RSUP) u Službu državne bezbijednosti (SDB) Doboj u odjeljenju za emigraciju. Na pomenutim poslovima imao je izuzetno zapažene rezultate radi čega je više puta unapređivan od glavnog inspektora do Načelnika odjeljenja. Za dobre postignute rezultate odlikovan je Ordenom zasluga za narod i Ordenom Bratstva i jedinstva, kojim ga je odlikovao Josip Broz Tito. Nikola 1978. godine odlazi u penziju.

Po penzionisanju se povremeno bavio lovom, ali jedina aktivnost u kojoj je našao sebe i gdje se nesebično i predano zalagao za uspjeh i unapređenje, bila je, “KINOLOGIJA”. Nauka u kojoj je postigao zapažene rezultate i ostavio dubok trag.

Već 1984. godine učestvuje u organizaciji prvih kinoloških manifestacija, a osnivanjem Kinološkog društva postaje i član Upravnog odbora društva. Ispit za kinološkog sudiju polaže 1988. godine u Beogradu i od tada počinje profesionalno da se bavi kinologijom. Od 1997. godine postaje i sekretar kinolškog društva “Prim. dr Zoran Janjušević” , kao i član Upravnog odbora KSRS. Sve do kraja života ostavio je članovima Kinološkog društva Doboj, nesumnjivo ogroman zadatak.


otvaranje CAC izložbe u Novom Gradu 2001
/čika Nikola je bio rado viđen gost ali i kinološki sudija na svim manifestacija u BiH/

Nastaviti njegovim kinološkim putem, sigurno će za nas biti velika čast, jer ipak “čika Nikola”, kako smo ga rado svi zvali za kinologiju regije Doboj i šire ostavio je ogroman pečat.


CAC Kozarska Dubica 2001
/Bogdana Vujmilović Kojadinović, čika Nikola Brković i Vedran Božičković/


Smotra pasa u Šamcu 2000. godine
s lijeva na desno Simo Mojsić, Nikola Brković i Vedran Božičković
/čika Nikola Brković kao kinološki sudija na smotri/


Čika Nikola i Vedran
/CACIB Beograd 2001/

Iznenada i neumoljivo smrt 09.09.2002. godine, ga je odvojila od njegove porodice i njegove neizmjerno velike ljubavi Kinologije. Sahranjen je 10.09.2002. godine na gradskom groblju “Šušnjari” u Doboju. Uz prisustvo velikog broja rodbine i prijatelja iz svih krajeva otišao je na vječni počinak tiho i u miru kako i priliči velikanima. Vrijeme će teći svojim tokom, ali sjećanje na čovjeka vedrog lika, dobrog poznavaoca lova, kinologa, a nadasve iskrenog druga i prijatelja, nikada se neće izbrisati.

 

Tekst na ovoj stranici je jedno veliko i ogromno hvala čika Nikoli koji na polju kinologije na područiju Doboja uradio mnogo. Skoro punih pet godina smo zajedno prošli dosta toga. Veliki broj izložbi u kojima je on bio i kao kinološki sudija ali i izložbi na kojima smo bili i gosti. Svi su ga uvažavali sa velikim poštovanjem cijenili. Imao sam mnogo šta da od njega naučim, a vrijeme koje je ispred mene ću nastojati da njegovim stopama opravdam. Bio je zaista dobar drug, odličan kolega i jednostavno čovjek od koga se dosta toga moglo naučiti.

Vedran.......